petak, 22. ožujka 2024.
Isus, pomozi mi da slušam glas svoga srca i pomozi svim ljudima da to učine
Poruka Lucije iz Fatime Svetom Trojstvu Ljubavi Grupi tijekom molitvene sjednice na Facebooku 21. ožujka 2024.
Braćo i sestre, moliti se ne znači pokretati usne, a mnogi to ne čine ni tako, molitva nije dužnost, a za mnogo vas je upravo to, molitva nije način života poput prilagođenog odijela, mnogi tako shvaćaju molitvu, moliti se ne znači dokazati da ste bolji, a mnogi to čine zbog toga.
Braćo i sestre, Gospodin sve zna, u mojoj zemlji tako je bilo za većinu ljudi, prvo su svi običaji i tradicije, ali vjera u Gospodina bila je slaba, jer njihova molitva nije uvijek išla do Neba, to sam shvatila s prolazak godina, kada sam počela moliti se srcem. Kad molite iz srca, obrat je neizbježan, to se događa bez da vi čak i primijetite, ne patite od odreknuća, ne osjećate bol kad morate staviti Gospodina na prvo mjesto u svom životu, mnogi ljudi po svijetu žive ovim karakteristikama, zato je Gospa uvijek činila sve što je mogla da otvori ljudska srca, koja treba znati pravu ljubav, pravu molitvu.
Tog dana trebalo sam ići u Kovu zajedno s Jacintom i Franciscom, ali cijelo selo je slavilo Sv. Antuna, moja majka zabranila mi je da odem daleko od nje, inače bi svi sudili njoj, čak i svećenik koji ju je smatrao pravednom, bio bi protiv toga, a to ona nije prihvaćala, prisilila me je da idem s njom, nisam imao drugog izbora, ne mogao sam pobjeći, ali nešto mi je davalo mir. Gospe, govorio sam u srcu svome, Ti znaš da nemogu ništa učiniti, ne idi u Kovu jer ja neću biti tamo, moja majka me neće pustiti. Naglo se sve promijenilo, tu su bili obični ljudi, oni koji nikad ne propuste svoje tradicije, a dok je sva ljudska masa služila darove na oltaru gdje je i moja majka sudjelovala, jedan dječak mi se približio: Lucia, što još čekaš ovdje? Idi u Kovu, Gospa te čeka. Moje srce je kucalo jako brzo, tko si ti? Kako znaš to? On je osmiješao i rekao mi: idi i vjeruj svom srcu. Ja sam pobjegao bez straha i odmah susreo Jacintu i Francisca, koji su iskusili isto, pa smo otišli u Kovu gdje je mnogo ljudi čekalo nas koji nisu bili zainteresirani za tradicije, nego vjeruju onome što smo im rekli. Dok smo čekali Gospu, počela sam moliti i zamolila za oprost.
Lucija, rekla mi je Gospa, ne boj se, ti si vidjela Sv. Antuna, kao što vidiš moju kćer, ja te ne ostavljam samu, ne osjećaj krivnju zbog toga što se dogodilo, jer je to da bi ti naučila imati vjeru, u budućnosti će ti to poslužiti. Braćo i sestre, u samostanu uvijek sam sjećala ovu epizodu, posebno kad sam bila pred Gospodinom, a razmišljajući o svemu tome počela sam moliti: neka se svi zajedno pomolimo:
Isuse, kroz svoju ljubav, oprosti mi mane i one svih ljudi svijeta. Slava...
Te riječi sv. Antuna ostale su urezane u moje srce: Lucia, vjeruj svojem srcu. Ja sam pitao Gospodina kako znati kada nešto jest dobro ili zlo, Gospodin mi je rekao: Tvoje srce ne laže, i počeh moliti ovako:
Isuse, pomozi mi da slušam glas svoga srca, i pomozi svakom čovjeku to učiniti. Slava...
Iako se sve promijenilo onog dana, tužnost je naglo pala u mene, razmišljah zašto nisam suprotstavio volji moje Majke, ovo me nije činilo dostojnim da vidim Gospu, ova mi misao pratila je cijeli život, i kada sam stajala pred Gospodinom molih se ovako:
Isuse, oprosti mi kad ne budem poslušan Nebu, pomozi mi da se pokajem. Slava...
Onog dana, kada je On se pojavio Gospa dala je mnoge znakove onima koji su bili prisutni, oni koji su vjerovali, mnogi su čuli ptice pjevati, šum vjetra kad ga nije bilo, toplinu sunca dok su stajali u sjeni, mnoge mirise koje nisu mogli objasniti, mnogi su zaplakali, jer su osjećali da ih neko ljubi, bio sam srećan, kada sam išao putem kući, čuo bih ljudi kako to sve pričaju, onda bih se vratio u selo i osjetio tužnost, svi koji su ostali slaviti nisu imali istu radost, nije imalo iste svjetlosti u očima. U samostanu, kada sam sjećao na sve ovo pred Gospodinom molih se ovako:
Isuse, pomozi svim ljudima svijeta da Ti budu poslušni, a ne svijetu. Slava...
Onog dana, prvi put sam iskusio radost i tužnost istovremeno, i tako je ostalo u mojem srcu, cijeli život proveden na ovom svijetu, i tako mora biti za sve one koji vjeruju u Gospodina i Gospu.
Put, uspon kojim ideš da bi dosegnuo Nebo, ne sastoji se samo od radosti, ne sastoji se samo od tužnosti, nego oboje žive zajedno u tebi. Još uvijek misleći na onaj dan, molih se Gospodinu ovako:
Isuse, pomozi mi da Ti zahvalim čak i kad ne razumijem Tvoju volju. Slava...
Braćo, sestre, vrijeme pojave u Covi bilo je čarobno, unatoč činjenici da sam zajedno sa Jacintom i Franciscem iskusio veliku patnju, nepravdu, ali i radost, nade. One su nas pratile svaki dan od maja do oktobra. Ljudi te zemlje promijenili su se, sva njihova jednostavnost izišla je na vidjelo, njihova vjera postala jaka, a Gospodin izabrao je to mjesto da nam Troje Pastira otkrije budućnost čovječanstva.
Nije bilo lako za Crkvu prihvatiti to, i još uvijek nije. Ne umarajte, tražite snagu od Gospodina, koji je uvijek spreman vam ju dati.
Sada ga poljubite, dok je na križu, uvijek izražavajte ljubav koju osjećate prema Gospodinu našem, jer nema ničeg lijepšeg od jednostavnosti, iste jednostavnosti koja je Gospodin naš nagradio onima u mojoj zemlji.
Neće promijeniti generaciju prije nego što se obavi Treći tajna Fatime. Moram otići, Gospodin naš i Gospa naša blagoslovi vas sve u ime Oca, Sina i Svetoga Duha.
Gospa naša je s Mnom i s vama.